...koliko traje jedan treptaj oka, koliko događaja,koliko ljudi, snova prođe u tom naizgled brzom događaju...
Ceo život, ovaj jedan ili više njih...cela večnost...
I čemu sve to-rečenica, koja se proteže kroz ceo ovaj prostor i vreme?
Ima li sve ovo uopšte nekakvog smisla?
Misli, koje su mu upravo prolazile kroz glavu,dok je gledao dole u sive talase velike reke...
Više ga ni ograda mosta nije sprečavala od tamnog ponora, od kraja ili od možda nekog novog početka delio ga je samo jedan korak...onaj poslednji...
Zatvorio je oči, poslednji put duboko udahnu vazduh i.....slike počeše da naviru...