Gledao je kako zamiče niz ulicu i pitao se da li se i ovaj put prevario u proceni.
Šta ono bejaše kada neka ženska osoba prođe pored tebe i nasmeši ti se?
Mnogi internet portali i baba sveznalice na tim istim portalima kažu-lažu da se sviđaš toj osobi,ako ti se ta osoba nasmešila kad se mimoiđete.
Okej,pa da probamo.Ovo je ultra mega giga savremeno doba gde svi susreti naravno počinju preko interneta.
Ali što se pre toga ne bih malčice raspitao o njoj.Može radi sa jednom mojom drugaricom.Slobodna je,tj nema ni muža ni dečka,odlično.Pa da se stupi u akciju.Zahtev na Fejsbuku,dan,dva,tri,ništa se ne dešava.Okej,možda ne koristi Fejsbuk,da probam na drugim mrežama.Instagram,prihvata odmah zahtev.Da joj malo špijuniram po profilu,u redu je lepe su slike,i po njima zaključujem da je single.Ništa ne komentarišem,samo udaram lajkove,ali pazim da ne preteram.
Tako se vuče to nekih nedelju dana,odlučim da udarim neki onako sasvim okej komentar na sliku...ne odgovara...da probam i drugu....ne odgovara...ma ko je jebe brišem je sa instagrama...
Nikako da je sretnem na ulici,raspitujem se ponovo kod one drugarice...Kaže mi da je malo uobražena i da će to malo teže ići...Razočaravam se i dižem ruke od svega...
Jedno vreme uopšte ne mislim na nju,a onda je vidim negde izdaleka na ulici i ponovo se zagrejem za nju...Pokušaću ponovo...Šaljem joj opet zahtev na Fejs,vidim da je nešto tamo radila,znači aktivan joj je profil...
Šaljem joj poruku...Ne odgovara...Šaljem drugu,treću...blokira me...
Popizdeo sam...Ponovo dižem ruke od nje...
Tako idu dani i ne viđam je,onda slučajno prođem kolima pored nje na putu ka njenom selu...Da je povezem ili ne...Da li će pristati da je povezem...Dok tako razmišljam odlazim daleko od nje...
Ceo put se kajem jer znam da neću dobiti skoro takve prilike..
Dižem ruke od nje...
Opet idu tako dani i dani kada je ne viđam i potpuno zaboravljam na nju...
Onda slučajno u gradu naletim na nju onako ovlaš me pogleda i ode na drugu stranu...
Idem za njom,ali ona se ne okreće...Dižem ruke od nje...
Vreme buduće...
Idem ulicom i gledam kako mi dolazi u susret...Dal da pobegnem na drugu stranu ili da uradim nešto još gluplje...Radim to nešto još gluplje...
-Ćao ja sam onaj što te maltretira po internetima,izvini ,izvini,izvini...stvarno je glupo ispalo,ja ustvari nisam takav manijak,samo se tako češljam...
Upalilo je,nasmešila se je.
-Ma nema problema znaš ima svakakvog sveta po internetima,a ja uopšte nisam imala pojma ko si,zato sam te blokirala na Fejsu...
Jebem ti glupi internet skratio mi je život za 100 godina,pa ona nije uopšte uobražena,čak šta više veoma je prijatna i druželjubiva...ne ocenjuj ljude dok ih ne upoznaš uživo...
Prvo pravilo prvo uživo,pa posle interneti...
Počeli smo da se zezamo po Fejsbuku,došli smo do onoga sviđaš mi se-sviđam ti se...
Počeli smo češće da nalećemo jedan na drugoga na ulici...
Popili smo tu prvu kafu,pa drugu,treću...tu negde smo shvatili da smo u vezi i nismo se bunili ni ja ni ona...Sve je išlo svojim tokom...
Prvi poljubac,drugi,treći...provodili smo sve više vremena zajedno i ja i ona smo znali kuda sve to vodi...
I kako i u svakoj vezi jednog dana su došle i reči-
-Imam divne vesti,trudna sam...
To je naravno ubrzalo sve planove,koji su bili malo dalje pomereni,jer ruku na srce i nismo imali šta više da čekamo...
I svadba je bila šta da se priča...Ni najbolja,ni najgora,ali za nas ona najlepša...
I dani su počeli da teku svojim tokom,posle par meseci nam se rodila jedna prelepa devojčica,a nešto kasnije i još dva dečaka...
Srećni smo svojim životom,svojom kućom,svojim poslovima ispalo je baš onako kako je trebalo i tu nema šta da se bunimo ni ja ni ona...
Jer i ja sam posle svih neuspeha kod ženskog pola izvukao jednu veliku pouku,a to je da ako nešto želiš svim svojim srcem treba istrajati oko toga i potruditi se još malo i malo,sve dok kockice ne legnu na svoje mesto...
Jer kad veruješ u nešto celim svojim bićem i univerzum neće imati kud,nego da ti to željeno isporuči upakovano u paketu.
Šta ono bejaše kada neka ženska osoba prođe pored tebe i nasmeši ti se?
Mnogi internet portali i baba sveznalice na tim istim portalima kažu-lažu da se sviđaš toj osobi,ako ti se ta osoba nasmešila kad se mimoiđete.
Okej,pa da probamo.Ovo je ultra mega giga savremeno doba gde svi susreti naravno počinju preko interneta.
Ali što se pre toga ne bih malčice raspitao o njoj.Može radi sa jednom mojom drugaricom.Slobodna je,tj nema ni muža ni dečka,odlično.Pa da se stupi u akciju.Zahtev na Fejsbuku,dan,dva,tri,ništa se ne dešava.Okej,možda ne koristi Fejsbuk,da probam na drugim mrežama.Instagram,prihvata odmah zahtev.Da joj malo špijuniram po profilu,u redu je lepe su slike,i po njima zaključujem da je single.Ništa ne komentarišem,samo udaram lajkove,ali pazim da ne preteram.
Tako se vuče to nekih nedelju dana,odlučim da udarim neki onako sasvim okej komentar na sliku...ne odgovara...da probam i drugu....ne odgovara...ma ko je jebe brišem je sa instagrama...
Nikako da je sretnem na ulici,raspitujem se ponovo kod one drugarice...Kaže mi da je malo uobražena i da će to malo teže ići...Razočaravam se i dižem ruke od svega...
Jedno vreme uopšte ne mislim na nju,a onda je vidim negde izdaleka na ulici i ponovo se zagrejem za nju...Pokušaću ponovo...Šaljem joj opet zahtev na Fejs,vidim da je nešto tamo radila,znači aktivan joj je profil...
Šaljem joj poruku...Ne odgovara...Šaljem drugu,treću...blokira me...
Popizdeo sam...Ponovo dižem ruke od nje...
Tako idu dani i ne viđam je,onda slučajno prođem kolima pored nje na putu ka njenom selu...Da je povezem ili ne...Da li će pristati da je povezem...Dok tako razmišljam odlazim daleko od nje...
Ceo put se kajem jer znam da neću dobiti skoro takve prilike..
Dižem ruke od nje...
Opet idu tako dani i dani kada je ne viđam i potpuno zaboravljam na nju...
Onda slučajno u gradu naletim na nju onako ovlaš me pogleda i ode na drugu stranu...
Idem za njom,ali ona se ne okreće...Dižem ruke od nje...
Vreme buduće...
Idem ulicom i gledam kako mi dolazi u susret...Dal da pobegnem na drugu stranu ili da uradim nešto još gluplje...Radim to nešto još gluplje...
-Ćao ja sam onaj što te maltretira po internetima,izvini ,izvini,izvini...stvarno je glupo ispalo,ja ustvari nisam takav manijak,samo se tako češljam...
Upalilo je,nasmešila se je.
-Ma nema problema znaš ima svakakvog sveta po internetima,a ja uopšte nisam imala pojma ko si,zato sam te blokirala na Fejsu...
Jebem ti glupi internet skratio mi je život za 100 godina,pa ona nije uopšte uobražena,čak šta više veoma je prijatna i druželjubiva...ne ocenjuj ljude dok ih ne upoznaš uživo...
Prvo pravilo prvo uživo,pa posle interneti...
Počeli smo da se zezamo po Fejsbuku,došli smo do onoga sviđaš mi se-sviđam ti se...
Počeli smo češće da nalećemo jedan na drugoga na ulici...
Popili smo tu prvu kafu,pa drugu,treću...tu negde smo shvatili da smo u vezi i nismo se bunili ni ja ni ona...Sve je išlo svojim tokom...
Prvi poljubac,drugi,treći...provodili smo sve više vremena zajedno i ja i ona smo znali kuda sve to vodi...
I kako i u svakoj vezi jednog dana su došle i reči-
-Imam divne vesti,trudna sam...
To je naravno ubrzalo sve planove,koji su bili malo dalje pomereni,jer ruku na srce i nismo imali šta više da čekamo...
I svadba je bila šta da se priča...Ni najbolja,ni najgora,ali za nas ona najlepša...
I dani su počeli da teku svojim tokom,posle par meseci nam se rodila jedna prelepa devojčica,a nešto kasnije i još dva dečaka...
Srećni smo svojim životom,svojom kućom,svojim poslovima ispalo je baš onako kako je trebalo i tu nema šta da se bunimo ni ja ni ona...
Jer i ja sam posle svih neuspeha kod ženskog pola izvukao jednu veliku pouku,a to je da ako nešto želiš svim svojim srcem treba istrajati oko toga i potruditi se još malo i malo,sve dok kockice ne legnu na svoje mesto...
Jer kad veruješ u nešto celim svojim bićem i univerzum neće imati kud,nego da ti to željeno isporuči upakovano u paketu.