9. август 2014.

Kuda idu divlje svinje!

  E,da je ovo neka bajka,kao što nije,pa da još uvek postoje prinčevi na belom konju,pa neka aždajica čisto da ima šta da poseče vajni princ,kako bi zapao za oko plelepe princeze…i kako bi živeli srećno do kraja života…kako bi se sve na kraju i odigralo kao i u nekoj bajci…
  Znači,pošto smo na brzinu evoluirali,pobili sve preostale aždaje,konje spakovali u ergele i bajate kobasice,morala je scenografija da se menja,ali je siže ostao isti…
  Hrabri prinčevi,prelepe princeze,da li je to ikad u realnosti postojalo,elem kada danas pogledam portrete tih dvorjana,pa ne bi se složio baš sa bracom Grim…
  I uvek se pitam odakle u čoveku ta potreba za nekim "savršenstvom",da li je sve puka komercijalizacija ili su ipak za sve krivi gore pomenuti prinčevi i princeze…
 Upalite samo FashionTV i sve će vam biti jasno,pa da li stvarno svud oko nas hodaju ti šablonski građeni ljudi,sa blistavim osmehom,u prelepim odelima,besnim kolima…da li smo toliko zaslepljeni svojim egom,da ne vidimo suštinu cele price,do samog korena,da li smo toliko slepi kod očiju…
  Neću sad o moralu,o propalim vrednostima,mada sve je povezano i prevashodno naše duhovno propadanje u godinama iza nas,su i dovele do toga da je prvo ono što je nekad bilo poslednje,a poslednje ono sto je odvajkada bilo prvo…da li je to cena napretka,razvitka civilizacije!
  I da sve ovo ne bi ispalo jako lično,mada se ne distanciram od ovoga,jer moj look je bas takav protiv koga i pišem,i ne znam je li je to mana ili prednost,jer nije isto pisati kad lično imaš taj problem,ili kad ga doživljavaš samo sa strane…
  Ali ne mogu sad sebi odseći ruku da bi lično doživeo to iskustvo,ali mogu reći da je ovaj svet jako poremećen kad su mu idoli oni žgoljavi manekeni…
  Zašto se uporno forsira taj look,pa kad pogledam ove nadolazeće generacije sve su klonovi Seke Aleksić,ili tamo neke grand zvezdice….zasto se uporno nameće taj stil ništa u glavi,važno je ono sto je na tebi,da se zadovolje oči i neki primitivni instikti,a ostalo pa ionako nije bitno,srediće to vec bogati muževi…
  A ti bogati muževi,tatini sinovi,snobovi savremenog dešavanja naroda,po principu iz vaših u moj džep,sa besnim kolama,vilama,đakuzijima,kupljenim diplomama…pa njima je pamet samo opterećujuća stavka,suvišan element…pa ko je pametan u ovoj zemlji nešto postigao?
  I stvarno se plašim tih likova,tog nadolazećeg talasa,ne želim da mi jednog dana ćerka boluje od bulumije,a sin mi dovede u kuću novog dečka…
  Gde su one lepe šezdesete,sedamdesete,žalim što ih nisam lično video,kada se je znalo ko je ko,a šta je sta…kad su na ceni bili oni sa "punom" glavom,kad je vladala hipi-boja,a ne ovaj sivi pink…
   Ali šta je tu je,ne možes jednim prutom poraziti celu vojsku…ali možeš je elegantno zaobići, otići na svoje ostrvce,poneti sa sobom svoje snove,uspomene,nadanja i još nekoga koga ta velika vojska nije opčinila,ko još ispod šešira ima nesto više od plavih pramenova… i ko će u tebi videti Shirley Bronte,a ne Kate Moss!

Attention...njegovo veličanstvo Mr.Euro

  Ono smišljajući naslov za temu,kao glavnog junaka sam se dugo premišljao da li da baš Mr Euro bude nosilac liste,kad na to pravo pretenduju,čak i s jacim razlogom Mr Swice Franak,ili Mr Dolar...iliti nekada vrlo popularna Mrs Dojce marka,ali ovo su ipak neka savim drugačija vremena,bar se nadam...
  Pa nekako mi Mr Euro zvuči sasvim In,bar na ovim našim prostorima,nekako se suviše dobro znamo(samo iz viđenja),nekako je više cenjen,voljen,čak više i od starosedeoca s ovih prostora Gospodina seljaka NB Dinara(u svim varijantama)...
  I neko će reći da sve ovo što sledi na dalje i suviše generalizovano,da je nekako ogoljeno,suviše materijalistički...i taj neko ce biti sasvim u pravu...bar delimično...možda čak i potpuno...možda da se cifra na tekućem kalendaru izražava nekom manjom brojkom od ove današnje...možda...ovako imam s punim pravom,i s najmanje 1001 razlogom da kažem,da svečano krunišem gurua današnjeg doba Mr Eura...
   I neko  će reći da se ne može sve kupiti gore pomenutom valutom...slažem se sa time,ali i dodajem da tako puno,puno može,u ovo današnje vreme,čak i suviše...
 I neko će reći da postoje ljudi bogati a nesrećni,a ja ću dodati da postoje tako mnogo njih siromašni ,a nesrećni...i ko je sad u pravu,koje je bolje gravitaciono stanje...svakako idealno biti bogat,pa jos srećan...ne moze...već rezervisano...o.k.onda biram prvu varijantu,ako vec moram biti nesrećan,daj da to budem u nekoj luksuznoj vili,a ne nekoj trošnoj kolibi...
  A i šta se to danas ne može kupiti novcem...o.k. pada mi jedna stvar na pamet zdravlje,to da,bar za sada...u budućnosti,pa videćemo,ali i ovde glasam u korist sušteće monete...
  Mozda prijatelji...a da to sigurno,naročito danas...mislim formula je vrlo jasna i sasvim je recipročna veličini novčanika...hmmm...sumnjate...provereno u praksi...a i uvek vas nekako pre ispale ovi tkz. “pravi” prijatelji,negoli oni “koristoljubivi”,ipak kapital ne zna za granice...
  Možda ljubav...jel to bese ona “igrarija” izmišljena za siromašne narodne mase...ufff...pusti ideali,možda srednji vek,eventualno neki prošvercovan slučaj do polovine prošlog veka...to bi bio plafon...danas svakako ne...upalite “Pink”(ili neku inozemsku varijantu),prošetajte glavnom ulicom nekog od gradova...šta vidite...možete li da uparite opanak i štiklu ili Armani i Zastavu...svakako da ne...smešno je i za porediti...
  I neko će reći a to i nije ljubav,to je čisto sponzorstvo,a šta onda jeste....jeli samoizolacija među četiri zida i večito čekanje da se pojavi onaj pravi...a nikad neće...ali ipak se čeka...
  I mogu ovako do sutra,i što više o ovome razmišljam sve više uviđam ...parama može sve da se kupi...i svako...samo treba ponuditi pravu cenu,na pravi način...ostalo ce se rešiti samo od sebe...a ako ne cifra će odigrati odlučujuću prevagu...
  I biti budala(citaj:idealista),biti cinik pa lagati druge,a pre svega sebe...ili biti realan,biti taktican,mudar,pa mu se prikloniti...njegovom veličanstvu Mr Euru...
  Nisam u pravu...sumnjate...ništa nije večito...jeste vreme će sve pokazati,ako i njega neko ne podmiti,sve ima svoju cenu...hmmm...možda jeste tužno,ali upravo je baš tako!

Bedž na reveru,promaja u glavi

 Uvek sam se divio našoj sposobnosti da degradiramo sve vrednosti civilizovanog sveta…
 I da sve ovo ne bi na početku zvučalo kao neko političko piskaranje,mada moram da priznam,da je danas jako teško pobeći od "fenomena" politike,i hteli ne hteli priča uvek ode na tu stranu.
 Svi vec vrlo dobro znamo ko su "glavešine" iz Nemanjica bb(i okoline),mislim o tome je toliko toga ispisano,dovoljno je uzeti današnje novine,upaliti tv,i poput neke venecuelanske sapunice uhvatiti siže u 10-20 sekundi,jako naučno štivo!
 Mislim svi su oni isti,da se ne lažemo glavni motiv je interes(čitaj:pare),i to već i vrapci na grani znaju…
 Možda me najviše od svega brine "prljava" ideologija,koja se uvodi na mala vrata,pod maskom patriotzma,nacionalizma i još mnogo toga na -izmo…
 Tu najviše prednjače "čike" i "tete" sa bedžom na reveru najvećeg demagoga našeg naroda,i njihovo viđenje stvarnog sveta oko nas,tj.kako mali đokica tumači demokratiju…
 Po njihovom nije bitan fakultet,nije bitno bilo kakvo obrazovanje,što gluplji to bolji,važno je samo da si grlat i da sto jače i što glasnije ponavljaš kao papagaj reči večitog kandidata za svakojake funkcije(srećom još ga nigde ne izabraše).
 I onda umisliš kako si ti jako nacionalno samosvestan(ovu definiciju nikad neću razumeti),kako si samim tim mnogo pametniji od drugih,jes da ti drugi imaju fakultete,a tvoje školovanje se završilo tu negde oko sedmog razreda…nema veze tebi je ta "pamet" od boga data,i nećes prezati ni pred čim,da je predstaviš onim glupim "formalnoobrazovanom"!
 I tu nastaje sad opšta trka i dokazivanje,ko će se vise istaći,ko ce na sebi imati sto veće,sto besmislenije stranačko obeležje,ko će boje i više pljuvati one,koji nisu u tom začaranom krugu…
 Čuvena demagogija nas je mnogo,svakim danom nas je sve više…kao da je teško regrutovati nove budale,glupost ne boli.
 I možda su oni većina u svom imaginarnom svetu,iz perspektive sa koje jedino vide vrh sopstvene šajkace…ali gospodo taj svet je izumro pre sto i kusur godina,točak istorije se vrti samo na jednu stranu,i lagano će vas "samleti" jednog dana…
 I kažu da pametan popušta,ali onda treba dopustiti da budale kolo vode,zašto ćutati,zašto se bojati…ma pokažimo im koliko ih malo ima,nek se zavuku u mišje rupe gde su godinama tavorili…
 Jer ne brinem se ja za naše generacije,mi smo ih odavno pročitali,to i oni dobro znaju,zato smo im trn u oku…brinem se za naraštaje koje dolaze,koje svesno ili nesvesno upijaju ta njihova baljezganja…
 Jer ovi bukači lagano odlaze sa scene,ali šteta koju nanose mlađim generacijama će ostati trajna,strah me je i da zamislim Srbiju u budućnosti sa većinskom takvom nazovi ideologijom,brrr…
 I možda je sve ovo zvučalo kao politički pamflet,i jeste to na neki način,jer je to hteli ne hteli naše juče,danas,sutra…a ako se je neko uvredio svime ovime,pa neka je bilo je namerno!

Pravdu deli uniformisani kravar(jao si ga nama)!

  Danas sam imao bliski susret sa jednim uniformisanim licem...ne to nije bio pekar,vatrogasac,pumpadžija sa benzinske,niti moja omiljena kategorija član tajanstvene organizacije sa skracenicom SPC,već je to jedan vrli čuvar našeg reda,odvažno lice u plavom,podkategorija saobraćajac...
 E,više bih voleo da je to onaj baja sa pištaljkom što izigrava cirkuskog majmuna na sredini raskrsnice,kažem voleo bih,tada bih pretrpeo samo eventualnu materijalnu štetu...ne ovaj baja sa kojim sam imao tet-a-tet je onaj mesija što daje prohodnost za "B" kategoriju...
 I sad se pitam sta mi je na kraju sve to i trebalo,noge me jos uvek dobro služe,a i biciklom se služim kako-tako,ali mi je sad baš bilo potrebno to automobilsko znanje,kao da ne vidim pošto je benzin...
 I tako dofura se jutros gore pomenuti baja na mesto egzekucije,sve u stilu Džona Vejna,zataknuo lik neke đozluke protivu sunca(mada je vreme pre ličilo za šal i šubaru,ali o ukusima ne vredi raspravljati),a oni(đozluci) oni ekstra-lardž veličina,kakve nose oni lokalni šerifi u američkim selendrama,ala je našao uzor svaka mu čast...ali zašto se i čudim verovatno i on sam vuče korene iz neke vukojebine...
 I videlo se da će dan biti totalna katastrofa,pa manje ljudi je popadalo onomad kad se 1386 sudariše naši i turci tamo dole...ali šta ćemo mi mali i nikakvi...bili smo na njegovom ranču,veliki tata mu je dao ovlašćenje da nam j... po spisku,i on je to tako revnosno činio,prosto uživao...
 Ja sam bio poslednji i videvši kako se situacija razvija ocenio sam da su veće šanse da postanem novi premijer,patrijarh iliti nekakav slični mesija,negoli da me sherif for cvikeri štiklira sa plavom olovkom...
 Tako je i bilo,takoreći jos nisam ni počeo,a vec sam završio...baja je svojim nepogrešivim sokolovim okom ocenio da sam koji milimetar mogao još ka liniji(koja budi rečeno jedva i da postoji)...zna to on iz iskustva,celog života je parkirao ovce i krave po planinama i raznim vukojebinama...
 Ali čast je čast,a vlast je vlast...i malo mu je bilo te službene egzekucije,baja se je drznuo da mi drži predavanja iz prirode i društva,o međuljudskim odnosima...kako da ja to neuviđam da se ispod te plave šapke krije mozak genija,naravno neshvaćenog...hteo sam da mu kažem alo kravaru,skini te đozluke,pogledaj iz rukava ti jos ispadaju seno i slama...i ja nisam doktor nauka,ali ipak kad uporedim moj fakultet i tvoju nedovršenu osnovnu skolu,ipak je razlika očigledna,i to ne u tvoju korist...
 I hteo sam da mu sve to saspem u lice,ali nisam ipak me je razum prevladao,a i ne bih hteo da budem đak pešak do kraja zivota...
 Nažalost ova priča nema naravoučenije,a jos manje srećan kraj,u suštini on je nebitan,jer nad njim sede neki drugi,koji imaju u svom toru mnogo više ovaca,a bogme i ovnova...