U neko davno doba kada je glavno prevozno sredstvo bio konj i kada je vrhunac svega bilo ubiti aždahu sa dve glave,sve je kao bilo potpuno drugačije ili možda baš i nije?!
-Kćeri spremaj se,isprošena si,sutra se udaješ za tog i tog,u tom i tom kraju i to bi bilo to za sada i za do veka.
Romantika ili horor film,stvar ukusa,ritual venčavanja,"spajanja" dve osobe iz ne baš tako davnog prošlog doba i nema neću,tako ti je kako ti je,pa si ti već sam snađi.
Hiljadu ljudi dve hiljade konbinacija,verovatno u svemu ovome ima podjednako uspešnih priča,kao i onih neuspešnih,stvar je ličnih uverenja kome ćemo se jatu prikloniti.
Ipak ako i nešto moramo priznati tom dobu,tom činu "spajanja" na slepo je jednostavnost,bez previše gubljenja vremena,nerava i svega ostalog..Obaviš tu "svetu dužnost" i posle si miran što se toga tiče do kraja sveta i veka.
A danas je sve drugačije?!
Da ne ulazim baš u statistiku,ali danas se svaka osoba više puta opeče,bude namagarčena,izigrana u toj potrazi za partnerom,srodnom dušom,ma već nazovite to kako vam zgodno.
Sati i sati izgubljenog vremena,kilometri pokidanih živaca,na litre prolivenih suza i sve to da bi se u jednom trenutku zapitao-"A šta mi je sve to trebalo?"
Ne sporim da postoje uspešne priče,da iskustva iz "promašenih" ponekad mogu biti korisna u budućnosti,ali kad sve presaberemo nisu li nekako bili efikasniji naši pretci iz davno zaboravljenog srednjeg veka.
Zbog čega je potrebno da nam više puta slome srce,da se iznova i iznova razočaravamo u neke stvari,kada ćemo i onako završiti sa nekim ko nam je suđen od početka i u celoj toj priči mi smo se sami najmanje pitali oko bilo čega.
Savremeno doba sa svim svojim novotarijama je donelo i totalni primat onome "vizuelno",bitna je slika,a ne ton,odnosno kako te svet vidi,a ne šta u sebi stvarno nosiš.
I mada svi mi volimo da ističemo kako smo jako prosvećene ličnosti,kako nam je pre svega bitno šta neko u sebi nosi,u devet od deset slučajeva izgled će odigrati presudnu ulogu.
Jeste da ne postoji ružno ili lepo,nego samo sviđa ti se ili ne,ipak velika većina će pod to "sviđati se" odabrati ono što je "veliki svet" odredio,kao vizuelno poželjno,pa zašto bi mi "mali i obični" to tek tako osporavali.
Dakle sviđa ti se zato što izgleda skoro kao ona cica na tv-ekranu i zato jer tako misli sav "normalan svet",a i samo smo valjda deo njega.
Pa tako ti manje vizuelno dopadljivi,pošto shvate da su neka"druga klasa" društva,neopterećeni time da će biti deo "normalnog sveta",lakše nađu svog partnera iz svoje "druge klase" i sa njime provedu u sreći i veselju ceo svoj život,a mi iz "prve klase" protraćimo čitav život tražeći to "savršenstvo" na drugoj strani.I ko je u celoj toj priči ispao magarac?
I čvrsto stojim iza toga da što si obrazovaniji,na nekoj višoj društvenoj lestvici,da ti je teže da rešiš neke jednostavne životne probleme.
Sad da li svojevoljno uvek iskomplikuješ stvari ili si nekako tako preforsirao mozak,da on sam ne ume da se nosi sa tim "jednostavnim" stvarima,to je već tema za neka dublja naučna istraživanja.
I tako bićemo tako jako intelektualno visoko i znaćemo kako svet funkcioniše do tančina,ali ćemo u sebi duboko biti nesrećni i jadni,jer sve mudrosti i dobre životne savete nikada nećemo moći na sebi da primenimo.
A pretci će nam se smejati,zagrljeni će gledati zalazak sunca,gomilu razdragane dečurlije,a mi ćemo zamišljeni u neka četiri zida,glumiti neke velike mudrace,i bićemo nesrećni,gnevni na sav svet,ali to nikada nećemo moći sebi da objasnimo i priznamo!!!
Нема коментара:
Постави коментар
Hvala na ostavljenom komentaru