Ponekad tako u naletu sumorne svakodnevice, događaja koji te okružuju, koji ti isisavaju životnu energiju vikneš na sav glas - "Život je sranje....Ljubav je sranje..."....
Jeste u pravu si ljubav je sranje i samo ti si pametan na ovom svetu, svi oni što napisali romane i pesme, svi oni što snimili filmove i serije, u kojima dvoje uz zvuk muzike odlaze u zalazak sunca, a sve to prati tekst-"Živeli su srećno i veselo do kraja života...", su obične budale...
Zašto te ponekad toliko boli kada na klupi u parku vidiš dvoje zaljubljenih, zašto te toliko bole sva ona srca, sve one ljubavne čestitke, sva ona sreća što vlada između dva bića...
Kažu da ti ne može nedostajati ono što nikada nisi probao u životu, da ti ne može nedostajati neko tuđe iskustvo, nego da ono mora biti originalno tvoje...
Boli te zato što si i ti nekada osetio svu snagu te "imaginarne" ljubavi, što se sećaš kako je sedeti na toj klupici u parku, kako je slati sva ta srca i ljubavne čestitke, kako je nekoga voleti...
Jeste u ovom ludom današnjem svetu sve je praktično, izmerljivo i opipljivo i ko još ima vremena za tu ljubav, koja ionako nije naučno dokazana...
Hoće li ti materijalna bogatstva kupiti tu ispunjujuću sreću ili ćeš uprkos svoj toj krasnoj spoljašnosti duboko u duši biti ogorčen i ljubomoran, koji su tu čistu sreću našli bez da je plate šuštećom i zvečećom monetom...
Kažeš nekad sam verovao u tu ljubav, ali su te više puta razočarali, povredili i sad je gotovo neću se više sa njom petljati...u brate ala ti je stav, pa bolje odmah uzmi konopče i završi stvar...
Od svih stvari na ovom svetu jedino oko ljubavi nema nikakvog kompromisa, ili dža ili bu, ili je prava ili se uopšte u to nemoj upuštati...
Društvene norme, ili samo se vi uzmite, vremenom će da se zavolite....garantujete.....a šta ako se vremenom zamrzimo, iskoljemo, da li garancija važi i u tom slučaju....
Jebem li ga, ali neko odozgo vidi sve, od nekoliko milijardi ljudi na ovoj planeti kolika je verovatnoća da nećeš naći tu svoju ljubav, tu svoju srodnu dušu...
Praktični će reći velika, ali romantični da uvek treba verovati i nadati se, možda je ona tu iza ćoška...
I kažu da ljubav treba da legne u određeno vreme, posle je kasno, godine prođu....
A gde to piše,a sve one bakice i dekice što se drže za ruke to rade iz čistog hira...
Ljudi veruju u svakakva čudesa i sa tim uverenjima, iako ona bila skroz naučno pogrešna, prožive čitav život, prožive srećni i zadovoljni...
I ko na kraju ispadne budala, oni što ceo život verovali u nešto "pogrešno", ali im to donelo smisao u životu ili ti što verovao u jednu i jedinu dokazanu istinu, ali od toga praktično za sebe nisi imao ni pišljivog boba...
Da,da neke stvari se ne mogu izmeriti i preko formula dokazati, u neke moraš verovati, jer ti to kaže srce, a ono je često mnogo pametnije neko izvikani mozak...
I izaberi ljubav šta te košta, da probaš i ovaj milion i prvi put, ko zna možda je ovo ona prava....
Нема коментара:
Постави коментар
Hvala na ostavljenom komentaru