Od sutra prestajem da pušim....od nove godine više ne pijem....sledećeg meseca počinjem da držim dijetu....sledećeg proleća ću završiti fakultet...obećanja,obećanja,obećanja,samo sebi ili bližoj ili daljoj okolini,nije bitno ionako ih u najvećem broju slučajeva nikada ne ispunimo...jeste uvek sve to počnemo sa ogromnim entuzijazmom,ushićenjem,čini nam se da u mahu možemo ispuniti pa bar deset tako zadanih ciljeva,a onda ushićenje nestane i sve više se pitamo šta nam je sve to i trebalo,pa ranije i nije bilo tako loše....i ko je tu pametniji,a ko gluplji,pokušati pa vrlo brzo odustati,ili uopšte ne pokušati....na kraju rezultat je uvek tako isti...a zašto i imamo tako jako želju da se kao nešto celog zivota menjamo,zašto ne možemo biti srećni potpuno kakvi takvi smo....zbog čega uvek tražimo nešto drugačije od ovog trenutnog,da li je svaka promena poželjna,da li je ustvari i bilo kakva promena moguća,ili je sve to samo pusta nasa želja....
Ipak suština je(valjda ona prava),ono kakav si sa deset,takav si sa trideset,pedeset,sto godina,i bilo koja suštinska promena nije moguća,sve su to naka kozmetička doterivanja...i zbog čega bi se ono trudili da menjamo bilo šta,ako je već promena unapred onemogućena,ili postavljena u već unapred zapisane okvire...ono sklopiš ruke iza glave,zavališ se u neku ležaljku za na plažu,naravno more,plaža su sastavni deo te priče i čekaš,čekaš....jer neki kažu da se ova planeta okreće,uvek u istom smeru,uvek na isti način,pa čemu briga onda doneće nam te stvari koje "moramo" odraditi danas,sutra,nekad svakako da....pa pogrešili hiljadu puta na isti način,uvek iznova i iznova ćemo se koprcati na istom nivou....pa šta sad možda i ne treba da pređemo na sledeći nivo,možda je taj nivo za naš cilj igre....i nema tu neke velike filozofije....zavali se u fotelju i uživaj,jer ipak se okreće!
Нема коментара:
Постави коментар
Hvala na ostavljenom komentaru